Mnogi riječki restorani otišli su u dobra sjećanja dok je jedan, iako malo skriven, preživio usprkos svemu. Zlatna školjka ili Conca D’oro restoran je koji svoje porijeklo vuče iz davne 1885. godine. Generacije Riječana sjećaju se ovog restorana najviše iz razdoblja 60-ih, 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća
Svi mi Riječani svakodnevno i po više puta prolazimo našom glavnom gradskom ulicom i žilom kucavicom, Korzom. Na Korzu se šeće, odmara, druži s prijateljima, pjeva, raspravlja, trguje, pije nezaobilazna kava i dobro jede.
Korzo pamti mnoge restorane, kavane, trattorie, konobe i bistroe tijekom minulih desetljeća pa i stoljeća. Gastronomska ponuda u centru grada uvijek je bila izdašna i ugodna nepcima, a gostiju nikada nije nedostajalo.
Pa ipak, mnogi restorani otišli su u dobra sjećanja, dok je jedan, iako malo skriven, preživio usprkos svemu. Zlatna školjka ili Conca D’oro restoran je koji svoje porijeklo vuče iz davne 1885. godine. Generacije Riječana sjećaju se ovog restorana najviše iz razdoblja 60-ih, 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća kada je slovio za prestižnu gastronomsku destinaciju u gradu.
Vremena se mijenjaju, države i carstva propadaju, ali restorani se ne daju. Posjetili smo najstariji riječki restoran koji je unatoč izmjenama interijera i brojnih vlasnika zadržao svoje ime i ugled.
Današnja Zlatna školjka ponosna je na svoju bogatu povijest ali gleda u budućnost, interijerska vintage estetika uspješan je spoj starih predmeta s novim dizajnerskim namještajem.
Vrlo decentno uređen i pregledan izlog s vinima i žestokim alkoholnim pićima, sačuvana izvorna stara vrata restorana, upečatljiva rashladna vitrina s ponudom domaćih namirnica, ugodna atmosfera te ljubazno osoblje neke se od osobitosti mjesta koje smo odmah primijetili.
ZANIMLJIVA ANEGDOTA IZ POVIJESTI RESTORANA – Bogati engleski industrijalac, Robert Whitehead, Riječanima poznat kao vlasnik Tvornice torpeda, posjedovao je nekolicinu zgrada u blizini restorana. Kada su za njega radnici izvodili radove na njegovim zgradama u obližnjoj Kružnoj ulici, materijal su svakodnevno prevozili kolima iz Kružne kroz Školski prolaz na Korzo. Tadašnji vlasnik Zlatne školjke pobunio se zbog toga, tvrdeći da mu Whiteheadovi radnici oštećuju fasadu na zgradi i tjeraju goste. No, ne samo da se pobunio, već je odlučio stvar preuzeti u svoje ruke te je postavio dva kamena stupa uz rub zgrade i treći na sredinu prolaza onemogućivši svako daljnje kretanje kola pored restorana. Whitehead je kasnije na sudu ishodovao odluku da se stupovi maknu, ali to nikad nije realizirano.
Došli smo u pravo vrijeme, tjedan srdela, pa su nam ljubazni domaćini odlučili ponuditi tri slijeda cijenjene plave ribe, omiljene na Kvarneru.
Odraz interijera kojeg smo maloprije spomenuli zrcali se i na tanjurima jela. Rustično u modernom izdanju. Jedan od primjera je klasičan primorski pijat – frigane srdelice i blitva u minimalističkoj modernoj dekoraciji izgledaju sjajno, a okus je uvijek jedinstven. No, krenimo redom.
Prve su na redu bile marinirane srdele na posteljici od rige, cherry rajčica smještene u malu staklenu posudu, a kao prilog njima kušali smo ukusne bruschette natopljene tršćanskim umakom. Sve to bilo je posluženo na starinskoj dasci za rezanje što je jelu pridalo neodoljiv šarm starih vremena.
Uslijedilo je iznenađenje i ushićenje s paniranim okruglicama punjenim srdelom, posutima sa sezamom s dodatkom pinjola, koje su poslužene na brudetu zajedno s palentom i maslinama te ovjenčane rigom. Okus okruglica sa srdelom savršeno se spojio s maslinama, pinjolima i palentom aromatiziranom s maslinovim uljem. Zaista se čovjek zapita kako je moguće od obične srdele stvoriti malo gastro remek djelo. Pohvale chefu.
Zaokružili smo primorski triptih s jelom generacija ljudi koji žive uz more, uz frigane srdelice i blitvu poslužene na moderan način koji nam je odmah zapeo za oko. Srdele kao stupovi naglavačke poredane oko blitve kao tvrđave koja štiti tradiciju od nasrtaja neizvjesne budućnosti. Jednostavno, ukusno i dopadljivo. Sve smo zalili zavodljivom Malvazijom obitelji Tercolo iz Poreča, pobjednikom Vinistra natjecanja iz 2013. godine.
Desert na kraju nije bio tek puko zadovoljavanje forme, trešnja kao pravi vjesnik ljeta na Kvarneru oduševila nas je kao sastojak istoimene pite poslužene sa trešnjom i šlagom. Ni previše slatko ni premalo. Taman. Tijesto se topi u ustima dok mi zadovoljno skupljamo dojmove i pokušavamo pohraniti okuse i mirise kako ih ne bi prebrzo zaboravili.
Ljeto je već uvelike stupilo na scenu, a kada vas žega na uzavrelom Korzu dobrano izmuči ne zaboravite se skloniti u hlad stare Zlatne školjke.
Nećete požaliti!
(O gastro-ponudi našega kraja možete čitati i na specijaliziranoj stranici za gastronomsku ponudu Kvarnera i naše obale, Taste of Adriatic, tasteofadriatic.com)
