(FOTOGALERIJA) Riječanke i Riječani danas pješačili od „Conta“ do mlinova Žakalj i Matešićevog mlina i natrag

(FOTOGALERIJA) Riječanke i Riječani danas pješačili od „Conta“ do mlinova Žakalj i Matešićevog mlina i natrag

- in RIJEKA I REGIJA
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Zainteresirani Riječani hodali su Riječkom šetnicom uz stručno vodstvo planinara iz Planinarskog društva HP i HT Učka

U Rijeci i okolici od 16. do 22. rujna obilježava se Europski tjedan mobilnosti, program usmjeren na održivu mobilnost, sprječavanje emisije štetnih plinova te kvalitetniji način života u urbanim sredinama (OVDJE)

Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

U organizaciji Grada Rijeke i Planinarskog društva HP i HT Učka danas se šetalo Riječkom šetnicom od centra grada, od Hotela Continental do mlinova Žakalj i Matešićevog mlina i natrag uz stručno vodstvo planinara iz Planinarskog društva HP i HT Učka. Aktivnost je bila namijenjena svim zainteresiranim građanima, uz napomenu da u šetnju krenu u adekvatnoj planinarskoj obući.

Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Ovogodišnji Europski tjedan mobilnosti održava se pod motom „Podijeli se, pokreni se“, a građane potiče na razmišljanje o ekološki prihvatljivijim oblicima kretanja, upotrebu javnog prijevoza, dijeljenje osobnog prijevoza, vožnju bicikala i električnih vozila te ostale prakse koje pridonose smanjenju troškova i reduciranju ispuštene količine ugljičnog dioksida.

Photo: Goran Kovacic/PIXSELL
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Europski tjedan mobilnosti – Program događanja

Riječki mlinovi

Mlin u Žaklju, pod Orehovicom na Rječini, potječe iz 19. stoljeća. Naime, stoljećima unazad, kraško područje oko Rječine duge 17,3 km bilo je naseljeno, a Rječina je bila pogodno područje za razvoj privrede i obrta vezanih uz energiju dobivenu iz vode.

S počecima industrijske ili, bolje reći, aktivnije manufakturne proizvodnje, na Rječini su se gradili mlinovi, pile za preradu drva, stupe za obradu vunenog sukna te stupići za ljuštenje pšenice i ječma. Vrlo često uz mlinove su se nalazile i tvornice tjestenine. U riječkim mlinovima godišnje su bile samljevene velike količine pšenice, a proizvodi su se otpremali u Istru, Dalmaciju te Levant, Brazil i Indiju. Na strojevima je bilo zaposleno više od stotinu radnika. Žito je dolazilo iz Rusije, Rumunjske, Banata, a brašno se izvozilo u Englesku, Francusku, Brazil, Njemačku i Balkan.

Nakon Prvoga svjetskog rata mlin je potpuno napuštena znatnu devastaciju doživio je u Drugome svjetskom ratu kada je miniran most i oštećen kompleks. (Riječka baština)

Matešićev mlin na adresi Podbadanj, ispod gornje Orehovice, na lijevoj obali Rječine, također potječe iz 19. stoljeća. Mlin je bio velika investicije, ali je 1. veljače 1863.  izgorio u požaru nakon čega više nije bio obnovljen.

Danas su od njega sačuvane ruševine a dodatnu vrijednost mlinu daju planski građeni tuneli, projektirani za dovod vode u pogon mlina i radi se o, u to vrijeme, tehnološki zahtjevnim zahvatima.

 

Osim tih, na Rječini je postojao čitav niz mlinova u privatnom vlasništvu i u vlasništvu općine i vjerskih redova. Valja spomenuti mlinove Bruni i Lenac, koji su se sedamdesetih godina 19. stoljeća nalazili u današnjoj Vodovodnoj ulici.“ (Riječka baština)

Komentari