(KOLUMNA) BEZ PUDERA I mostarina za Krčki most je jedna od nepravdi oko nas. Ja sam izdvojila svoje, a vi dopišite vaše nepravde!

(KOLUMNA) BEZ PUDERA I mostarina za Krčki most je jedna od nepravdi oko nas. Ja sam izdvojila svoje, a vi dopišite vaše nepravde!

- in Kolumne
Photo: Nel Pavletic/PIXSELL

Jedna od njih je i naplata prijelaza Krčkim mostom. Web portal Riječanin je pokrenuo peticiju za ukidanje naplate mostarine za Krčki most. Daleko je ova nepravda od neisplate plaća, ali svaki put kada prođete mostom, zapitajte se malo…

Vjerujem da svakoga bole nepravde. Neke nas samo živciraju, a druge ostavljaju malo teže ožiljke

Od onih malenih poput propuštanja automobila koji dolazi iz sporedne ulice nakon čega taj isti automobil ugrabi posljednje parkirno mjesto, preko osrednjih poput povlačenja iz prodaje pudera za lice koji ste nakon godina traženja napokon našli (žene će se pronaći u ovom, prava pravcata nepravda) do velikih životnih nepravdi.

Primjerice, kada znate da ste za nešto dovoljno dobri i sposobni, ali ne poznajete prave ljude ili nemate adekvatno prezime ili krvnu liniju kako bi vam se dala prilika da to i pokažete. Ako se mene pita (nije da me se pita, ali ću svejedno reći) – neisplata plaća.

Nepravda s kojom sam se susrela previše puta u životu. Danas je aktualan Uljanik. Javnosti je jednom davno bio aktualan Pevec. Radnice Kamenskog. Puno je tu još malih poduzeća za koje nikad nitko nije čuo. A onaj tko nije prošao kroz tu priču, ne može zamisliti kakva je.

Photo: Dusko Marusic/PIXSELL

#onajosjećaj da nitko ne cijeni to što postojiš. Kada dani prolaze, nitko te ne pita kako i s čim dolaziš na posao, s čim se hraniš za vrijeme radnog vremena ili tko ti kupuje hranu nakon što dođeš doma. Jer kad dođeš doma moraš nešto pojesti kako bi imao dovoljno energije za sutra ponovno doći na posao. Bilo bi dobro i istuširati se, oprati robu, a i kupiti lijekove koje ti trebaju (ako ti trebaju). Sve to kako bi i mogao dalje uzgajati taj divan osjećaj.

Klasične hrvatske priče u kojima nemaš nikakvu zaštitu. Kasnila plaća 10 dana ili 10 mjeseci, tvoje je da dođeš, pojaviš se i odradiš svoje. Ili daš otkaz pa se oprostiš od plaće.

„Nema se novaca“.
„Pogledajte kakva je situacija u 3. maju, šta se vi bunite zbog mjesec dana?!“.
„Sad je vrijeme za dati 150% od sebe“.

Sve sam izlike čula kroz godine. Najgora mi je čak tišina u kojoj se nitko uopće ne trudi dati izliku. Moraš se raspitivati i sam shvatiti što se događa. Nitko te ne uvažava dovoljno da ti ponudi bilo kakvo objašnjenje ili (božesačuvaj) upozorenje.

Uvijek sam bila zamjenjiva, kao većina nas. Ne zavaravam se. Volim misliti da sam nezamjenjiva tamo gdje je važno i gdje se broji. Nadam se da jesam. Radna mjesta manje-više. Uvijek će netko doći i uvijek će netko raditi. Nemam neke posebne vještine ili znanja, nemam zanat u kojem briljiram niti imam obrazovanje s kojim se mogu dičiti. To sam što jesam i trudim se izgurati s nimalo izvanrednim talentima ili darovima s nebesa.

Ukratko, od mene ništa ekstra. Ali ekstremno me ljuti kada vidim da ljudi moraju prijetiti štrajkom kako bi se popravila nepravda koja im je učinjena.

Ekstremno me ljuti kada ljudi svakog dana s iščekivanjem provjeravaju stanje svog računa u nadi da je plaća došla. Ili čekaju na vijesti u nadi da će doći. Takvi ljudi ne rade za ogromne novce. Tim ljudima najčešće njihove plaće pokrivaju osnovne životne troškove. Ako i toliko.

Naš je svijet prepun nepravdi.

Jedna od njih je i Krčki most. Web portal Riječanin je pokrenuo peticiju za ukidanje naplate mostarine za Krčki most. Daleko je ova nepravda od neisplate plaća, ali svaki put kada prođete mostom, zapitajte se malo.

Krčki most izgrađen je samodoprinosima lokalnog stanovništva i kreditom otplaćenim još 1990. godine. Mostarina je trebala biti ukinuta kada se troškovi izgradnje otplate, ali naravno to nije učinjeno. Daleko se više isplati ubirati milijunske iznose na cestarinama svake godine nego omogućiti ljudima prolaz koji je dosad već trebao biti besplatan. Ne samo za otočane koji su se za to morali izboriti prije desetak godina, već za sve nas.

Photo: Nel Pavletic/PIXSELL

Usporedbe radi, Imoćani mogu besplatno prolaziti kroz tunel Sv. Ilija iako država za njega još uvijek isplaćuje kredit. Pa zašto mi ne bi mogli besplatno prelaziti Krčki most?

Možda se čini kao mala stvar, ali izgradnja Krčkog mosta višestruko je isplaćena. To je samo jedna u nizu nepravdi na koje možemo utjecati.

Treba i dalje propuštati vozila u prometu jer je ponekad automobil koji je zauzeo posljednje parkirno mjesto upravo onaj koji sami vozimo. Neki će se puder sigurno pojaviti opet, makar ga još godinama čekale.

Neisplata plaća? Onaj tko ima ne vjeruje onome koji nema. Ako na vrhu imate one koji imaju, teško će oni shvatiti kako je to biti bez ičega jer to možda sami nikad nisu osjetili.

Nemam suosjećanja čak i za one koji suosjećaju. Nema opravdanja.

A na priču o Krčkom mostu možemo reagirati odmah. Naš narod nije sklon izlaženju na ulice, ali online peticija nije veliki problem.

Potpišite, podijelite i možda već sljedeće ljeto s tridesetak kuna koje bi potrošili na mostarinu počastite se sladoledom. Ili ih stavite u kasicu.

Jer nikad ne znate kad baš vaša plaća neće doći i tih trideset kuna značit će sve.

Peticija

Potpišite za besplatnu mostarinu i cestarine za lokalno stanovništvo na području Primorsko-goranske županije!

[signature]

2,005 signatures

Podjeli s prijateljima

   

Komentari