(KOLUMNA) BEZ PUDERA Lekcije iz 2017.: Ne vjeruj ljudima i odrasti!

(KOLUMNA) BEZ PUDERA Lekcije iz 2017.: Ne vjeruj ljudima i odrasti!

- in Kolumne

Ne znam kako je godina tako brzo proletjela. Imam osjećaj da sam jučer napravila svoju prvu grešku 1. 1. 2017., a od toga dana dijeli me već 11 mjeseci…

U ovu sam godinu krenula potpuno spremna pokopati sve što se dogodilo u 2016.-oj, koja je u najmanju ruku bila godina turbulentnosti i razočarenja.

Spremna sam bila ostaviti ih iza sebe, ali 2017.-a je pokazala zube i nastavila ih pokazivati još mjesecima.

Godina ekstrema. Nakon svakakvih prvih sedam mjeseci (ne ponovilo se, ako imam bar zrno soli u glavi – a imam), nastavak u skroz drugačijem smjeru.

Od nekoga tko je stalno u điru, druženjima, smijehu, pjesmi, plesu i (lošem) vinu, ali suštinski nesretan, do nekoga tko dobru kapljicu pije u miru petkom ili subotom navečer suštinski sretan. U miru i tišini. Ponekad mi malo fali galame, ali nadoknadit će to Đole 26. 12. i nadam se Gibonni sljedećeg vikenda u Kostreni.

Prosinac je mjesec retrospektive. Pa da vidim što je 2017. naučila mene. Bolje rečeno, što sam sve već trebala dosad znati, ali sam tek sad na vlastitoj koži osjetila tuđe savjete i iskustva. Metoda vlastitom kožom svakako boli više, ali je..na je učiteljica.

Recimo, naučila me ne tražiti prijateljstva tamo gdje ih nema. Ima ljudi koji će ti se prikazivati kao prijatelji i osobe od povjerenja, samo da bi to mogli iskoristiti u svoju korist. A njihova korist nerijetko ide na tvoju štetu.

Naučila sam otpustiti slamke za koje sam se držala. Odahnula sam. I nije bilo teško.

Postoje greške koje sam namjerno napravila. Ne znam zašto. Žao mi je sad, glupa sam. Ne griješi namjerno znatiželje radi, bila bi poanta priče.

Istražila sam dosad neviđene razmjere svojih nervoza i neuračunljivosti. Čini se da mogu biti puno nervoznija i negativnija nego što sam ikad mislila. Na površinu je isplivala i moja anksioznost.

Naučila sam ne vjerovati. To je vjerojatno najgora i najbolja lekcija iz 2017.-e. Ne vjerovati ljudima. Nikada nisam bila pesimist, jedna od onih koja misli da su ljudi loši, barem ne oni koji me okružuju. Da skrivaju svoje pravo ja i prave namjere.

Eh, draga moja 2017.-ta. Hvala ti na ovoj lekciji. Danas znam bolje. Van moje najuže obitelji, danas vjerujem da je oko mene nekolicina zaista iskrenih i čestitih ljudi. Nekolicina koju mogu nabrojati na prste jedne ruke.

Stalno ponavljam kako prolazim kroz život učeći što ne želim umjesto znajući što želim.

Obogatila sam to znanje. Ako se ne možeš maknuti od „hijena“ jer ti okolnosti to ne dopuštaju, očvrsni i nasmij im se. Ne daj da te proždru, ali u tom postupku ne dozvoli si da proždreš sama sebe i postaneš jedna od njih. Mama te odgajala bolje od toga.

Manjak mojih ambicija nikad nije bio izraženiji nego ove godine. Nisam i nikad neću biti svoj posao. Pomalo zavidim ljudima koji to jesu. Koji imaju zanimanje koje ih ispunjava i ono što rade bit je onoga što jesu. Moja je bit, čini se, nešto potpuno drugo. Mislim da sam shvatila i što.

Kada sam u travnju napunila 33, nekoliko osoba mi je reklo da su Isusove godine prekretnica. Tada se činilo smiješno. Nije se imalo što preokretati kod mene.

A onda se dogodila druga najveća lekcija 2017.

Nikad ne reci nikad.

Shvatila sam da sam polu-odrasla osoba. Fizički potpuno, ali sam odgađala sazrijevanje što je duže moguće. Loša sam u odrastanju.

Saznala sam da postoje teme o kojima ne znam razgovarati. U moru riječi koje dnevno izgovaram, otkrila sam da postoji tema koju ne znam započeti niti nastaviti ako je netko drugi započne. Da sam na vrijeme sazrela, možda bih i mogla. Sad me sam spomen traži cigaretu, čašu vina i pogled u pod.

Zato…. Nikad ne reci nikad.

Jer nakon što godinama i godinama posprdno govorim nikad, zaslužila sam da se dogodi baš taj nikad.

Godini u kojoj sam vjerojatno doživjela najviše ružnih, ali i najviše lijepih trenutaka. Hvala što si me spustila na dno samo da bi me digla u oblake.

Oblaci su bili odmah iza ugla.

Ponekad su kišni.

Hvala ti na oblacima.

Bez pudera by Kira Nerys

Pročitajte i ostale kolumne (Bez pudera)

BEZ PUDERA Sreća je… Moja lista je prilično duga. A vaša?

BEZ PUDERA Pismo profesorici „iz Peveca“ koja tvrdi: „Valjda vjerujete meni više nego spremačici!“

Bez pudera – ISTINA ILI MIT?! MUŠKO-ŽENSKA PRIJATELJSTVA

Bez pudera – PREVARA

Bez pudera – SEKS ILI POLJUBAC

Bez pudera – NAOČALE I KONJSKI REP

Bez pudera – TRIDESETE

Bez pudera – “AKO” PAROVI

Bez pudera – MUŠKARCI OD A DO Ž

 

 

Komentari