(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Počinju li i vaše veze pretragom nečijih profila po društvenim mrežama?

(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Počinju li i vaše veze pretragom nečijih profila po društvenim mrežama?

- in Kolumne

2 tjedna. Četrnaest dana. Dva mrska ponedjeljka. Dva subotnja izlaska. Dvije nedjeljne mise (na koje ne idem, ali sigurno ih je bilo). Upoznaš nekoga potpuno slučajno…

Koliko je vremena potrebno da ti netko promjeni život?

10 godina?
1 godina?
2 tjedna?
Možda samo jedan dan.

Meni? Tjedan ili dva. Tjedan dana preokreta koji te u jednu ruku raduje, u drugu zastrašuje. Sve borbe koje sa sobom vodiš u glavi postanu u istoj sekundi i besmislene i dobiju na velikom značaju.

Sitnice ti mogu promijeniti život. I na bolje i na gore. Sitnice koje možda donose nešto veliko. Možda i ne. Netko te u vrijeme društvenih mreža i Googlea pita broj telefona. Ok, mobitela (nismo u osamdesetima).

Taj prvi potpuno drugačiji pristup. „Te mogu nekad nazvati? Da odemo na kavu…“ Nazvati? Poslati SMS? Povratak u 2000 godinu. To ljudi više ne rade. Ne pitaju brojeve telefona dok ne proscreenaju jedni druge na društvenim mrežama. Idemo vidjet što voli. Idemo vidjet s kim voli to što voli. Kako izgleda svakodnevno, a kako izgleda na plaži. Koji su mu/joj hobiji. Kakvu mjuzu sluša. Voli li sport. I životinje. Dijeli li tonu višeuzaludnih citata ili mu/joj se život vrti oko sporta ili cipela. Tko mu/joj je bivši/bivša. Izgleda li bivša/bivši previše dobro pa se neću moći mjeriti ili prema objektivnoj procjeni mogu proći.

Puno informacija.

Mreže i profili danas su skoro pa presudni za početak veza. Fizička ljepota upoznavanja postala je e-ljepota. Nije u redu reći kako je ona nešto manja za današnje generacije nego je ona klasična bila za naše. Ali kao netko tko je doživio i jednu i drugu, mogu napisati svašta.

Još od doba žičnih fiksnih telefona koji su bili u dnevnom boravku pa si se morao javiti dok su pokraj tebe sjedili roditelji. Dok se mama javljala kad te zvao tadašnji dečko i tebi iza leđa rekla da nisi doma misleći da ne čuješ.

Preko vremena prvih mobitela i skupih sms poruka. Do društvenih mreža i aplikacija koje mnoge oslobađaju straha od odbijanja.

Muškarci su danas drugačiji nego što su nekad bili. Cijenim hrabrost potrebnu za prilaženje ženama. Prije par vikenda bila sam s curama vani. Plešemo, zafrkavamo se. Pratim poglede koje prijateljica privlači. Neki muškarci pogledaju, skrenu pogled i nastave dalje. Drugi je gledaju cijelu večer. A nitko joj ne prilazi. Po strani to što ona uopće ne želi da joj itko priđe, ali oni to ne mogu znati dok ne probaju.

Nitko ne želi prići.

Razgovarala sam s dečkom koji mi je sve jednostavno objasnio. Crn, zgodan, visok. Fizički točno ono što bi teško koja slobodna žena odbila da joj priđe vani. No, on nema nikakvu potrebu. Ne želi se dovoditi u neugodne situacije odbijanja uživo i ne vidi zašto bi to radio. Sve se rješava putem FB-a, Instagrama ili kakvih god mreža koje su sad in. Sazna sve o curi što saznati može prije nego je pozove van.

Zar nije to barem malo tužno? Gubitak napetosti i neugodnosti i čudnih prvih razgovora?

Baš zato, kad me muškarac koji je potaknuo ove misli pitao broj telefona i sljedećeg dana poslao SMS, bila sam oduševljena. Jer takvi razgovori ne idu tijekom kojim, nazovimo ih „moderniji“, idu. Nema puno riječi, previše teksta (za moje pojmove, naravno, a ja puno pričam :D). Nema fotografija, nema glupavog pokušaja sekstinga i sl. Moraš se s nekim naći da vidiš ako ti odgovara. Način života, razmišljanja, prošlost, sadašnjost, budućnost. Smisao za humor. Sjesti na kavu s nekim koga uopće ne znaš jer društvene mreže nisu učinile svoje pa je pitanje hoćete li se uopće prepoznati kad se vidite.

Takav dejt. Koji može trajati jedan sat, a može potrajati i pet. Ili deset.

Takav susret. I takvi ljudi. Sitnice koje ti u svega par dana mogu promijeniti način razmišljanja i izazivaju istovremenu sreću i strah od poznatog. Jer skeptik u tebi predugo raste i razvija se. Znaš svoj život i sebe dovoljno dugo i znaš da baš ništa što počne ne može završiti dobro. Tebi se to ne događa.

Pitam se… Što ako se jednom stvarno dogodi, a ja zbog bojazni i nevjerice to propustim?

Desetak dana. Dva subotnja izlaska. Dva ponedjeljka. Puno zajedničkih sati. Taman kad misliš da si se pomirila s tim da ništa ne valja, dogodi se nešto upravo suprotno.

I ne znaš kako uživati u tome i prepustiti se u potpunosti bez da ono prokleto ALI svako malo uništi trenutak…

Bez pudera by Kira Nerys

Pročitajte i ostale kolumne (Bez pudera)

Bez pudera – BOG I HRVATI

Bez pudera – PREVARA

Bez pudera – SEKS ILI POLJUBAC

Bez pudera – NAOČALE I KONJSKI REP

Bez pudera – TRIDESETE

Bez pudera – “AKO” PAROVI

Bez pudera – MUŠKARCI OD A DO Ž

Komentari