Odjednom sam svjesna toga da je ovo raj, da je sve savršeno. Ne mogu se sjetiti niti jedne brige niti to pokušavam…
Jučer sam plivala u prilično ledenom i kristalno bistrom moru. Sama. Gledam zelenilo krošnja pod plavim nebom i taj predivni kontrast boja koji tako odmara oči. I smijem se
Odjednom sam svjesna toga da je ovo raj, da je sve savršeno. Ne mogu se sjetiti niti jedne brige niti to pokušavam. Jer u moru sam tako lagana. Ne samo moje tijelo, već i moja duša, sva osjetila. Ja sam sva jedna radost, titrava masa energije koja je svjesna toga da je ovaj naš svijet i ovaj naš kraj raj. Ne raj na zemlji. Nego raj, točka.
Sa svakim zamahom u moru postajala sam sve svjesnija toga da živimo na malenom planetu na kojemu je za nas sve baš taman. Temperatura naših tijela je oko 36 stupnjeva Celzija. Već stupanj više znači bolest, stoga je naše tijelo opremljeno sofisticiranim metodama „hlađenja“.
Zrak koji udišemo je sveprisutan. Za njega nam nisu potrebne nikakve boce ni bočice, spremnici niti tankovi. Okružuje nas poput najvećeg bogatstva. Naravno da osim zraka za opstanak trebamo i hranu i vodu. Sva sreća pa smo opremljeni predivnim izvorima čiste vode, a hranu još uvijek možemo pronaći i u morima i u šumama i u poljima…
Osim toga, zemlja na kojoj živimo je savršeno udaljena od Sunca. Nije nam ni pretoplo ni prehladno. Tlak je pogodan, stvoren baš za nas. Možemo se bezbrižno šetati svojim planetom, disati, hodati, trčati. Ne trebaju nam nikakva odijela ni oprema. Sve je savršeno. Čak i u one dane kad nam se čini da nam ništa ne ide od ruke, nebo iznad nas je i dalje postojano, a zrak koji udišemo ispunjava sve oko nas i utješno nam nudi sebe. Sve je i dalje jednako savršeno.
Kad sam počela raditi na sebi, upravo ovo je bila jedna od najtežih stvari za prihvatiti. Da je sve dobro. Sve je savršeno. Ma molim te. Ne, stvarno, je! Sve je dobro i bit će još bolje. Ma, nije, kad je meni ovo i ovo i ovo… To su ti programi i misli koje nas bojkotiraju kad se počnemo mijenjati. 😉
Ali sjetila sam se i još nečega. Onog uvjerenja koji mi je tata usadio i koje izabirem prihvatiti. Kao i u svakoj obitelji, tako je i u našoj nekoliko divnih osoba otišlo, što se nas tiče, prerano. I tada bi mi moj tata rekao: „Zapamti, sine, kad se nešto ovako dogodi, život ne samo da ne prestane, on niti ne zastane.“ Jao, kako sam mrzila te riječi. U onom trenu kad je tuga prevelika i sve boje koje vidiš oko sebe su sive, on meni kaže da život niti ne zastane!
Ali, u pravu je! To je samo moje sivilo obojilo svijet tako. I u onom trenu kad prvi nalet tuge prođe opet ugledaš to isto nebo koje je cijelo vrijeme bilo plavo, samo za tebe i tada, skriveno. Sve tuge i brige prođu. I vratimo se u taj naš savršeni svijet. Kad kažem savršeni, mislim da nam je on upravo takav dan. Sve je baš onako kako treba. To što mi svojim djelovanjem radimo je na nama.
I tako ja sebe sve češće ulovim kako se divim prirodi i ljudima oko sebe. Kako na izazove umjesto sivilom odgovaram: „Sve je dobro i bit će još bolje, riješit će se nekako. Samo nemoj klonuti duhom. Bit će ok.“ Sad ja vjerojatno živciram druge kad mi kukaju, a ja samo kažem: „Bit će sve u redu.“ 😉
I kad se ulovim da sam živčana, da više ne mogu, da nemam snage, nađem si onu aktivnost koja će me podsjetiti da je sve savršeno. Da to samo ja trenutno nemam dovoljno snage ili inspiracije i da je jedino što trebam napraviti, podići svoju vibraciju i tada će sve biti kako treba.
Biti u moru ili uz more, plivati, gledati i slušati valove za mene je neiscrpan izvor dobrih osjećaja. Sve češće se ulovim kako nad knjigom uz more, slušajući dječji hihot (a često i prepiranje ) pomislim kako sam sretna. Kako je sve divno. Mislim takve odvratno sretne misli da je to preljigavo i za napisati, haha!
I sve sam uvjerenija da me upravo takve misli vode prema onoj savršenoj budućnosti koja me čeka. A koja se kreira sada. U ovom trenutku koji znamo ili ne znamo cijeniti. Ako znamo, budućnost će nam pokazati. A i obratno.
Stoga, dragi moji, zaista, udrite brigu na veselje. Iz dobrog raspoloženja nastaju inspirativne misli, a na nama je da vlastitim djelovanjem to i kreiramo.
Ljubi vas sretna i bezbrižna Anita.
Piše: Anita Ratkić-Šošić
