‘Ne krijem da si volim popit. No, to pijanstvo zamalo me je došlo glave. Bio sam kod susjede i tamo smo si malo više popili. Kako sam išao uzbrdicom prema svojoj kući, odjednom sam pao’
Ako ste pomislili da je riječ o libijskom pukovniku i diktatoru Moameru el Gadafiju, koji je svrgnut i divljački ubijen, prevarili ste se. Naš Gadafi, veliki junak ove priče, uopće nije čovjek, premda je po nekim osobinama rasni pripadnik ljudskog roda više nego mnogi od tih dvonožnih jedinki koji žive oko nas, piše Podravski.hr.
Naime, Gadafi je pas. I spasitelj k tom. Vlasnik Damir Breški (44) iz ludbreškoga prigradskog naselja Čukovca danas može samo njemu zahvaliti što je živ.
Svoju životnu dramu prepričao je vrlo iskreno, bez patetike i uljepšavanja.
“Ne krijem da si volim popit. No, to pijanstvo zamalo me je došlo glave. Bio sam kod susjede i tamo smo si malo više popili. Kako sam išao uzbrdicom prema svojoj kući, odjednom sam pao. Omamljen od previše vina, nisam mogao odmah ustati. Vani je bilo vrlo hladno i ja sam, eto, najednom zaspao pokraj puta, na temperaturi daleko ispod nule. Srećom, uz mene je bio moj vjerni Gadafi, koji je shvatio da sam u životnoj opasnosti”, kazao je pa nastavio u suzama:
“Što se tada dogodilo? Gadafi me je tako dugo lizao po licu, vukao snažno zubima za kosu i glasno zavijao dok me nije probudio. Znao je, uvjeren sam u to, da bih sigurno umro da sam tamo, na toj studeni, ostao ležati. Moj pas spasio mi je život! Ipak, tada sam sav promrzao i to je ostavilo traga na mojem zdravlju. Otad više nisam isti čovjek.”
Gadafi je i tijekom razgovora cijelo vrijeme sjedio kraj Damira, budno prateći svaki pomak, baš kao što majka pazi na svoje dijete.
“Vidite kako se on za mene brine. Ne mogu mrdnuti, a da on to ne registrira i uvijek me prati u korak”, nasmijan je Damir. A na upit koje je pasmine, iskreno je odgovorio:
“Ne znam i nije me briga. Dobio sam ga na poklon i rekli su mi da je to vrlo cijenjena pasmina. No, meni je jedino važna njegova odanost.”
Vijesti.hr
