(VIDEO) BITKA DAVIDA I GOLIJATA… Vukovara s jedne strane i agresora s druge: ‘Bila je to borba za svaku kuću’

(VIDEO) BITKA DAVIDA I GOLIJATA… Vukovara s jedne strane i agresora s druge: ‘Bila je to borba za svaku kuću’

- in Vijesti

Neprijatelj je bio blizu, oni u jednoj kući, mi u drugoj, to je bila borba prsa u prsa’

Mir i tišina. Za Vukovar bio je to samo kratki predah prije još žešćeg napada. I tako svaki dan. Opsada Vukovara počela je 25. kolovoza. Neprijatelj je svaki dan imao istu taktiku.

“Oni su svako jutro u pola devet puštali ‘Marš na Drinu’ i to je odzvonjavalo cijeli Vukovar”, prepričavam nam Nikica Burić zvani Samoborac koji je bio zamjenik zapovjednika 1. bojne 204 brigade. Zajedno s Vukovarcem Antom Krištom borio se u legendarnoj vukovarskoj četvrti Sajmište.

“Neprijatelj je bio blizu, oni u jednoj kući, mi u drugoj, to je bila borba prsa u prsa, borba za svaku kuću. Tamo nikad nisi znao kada će te metak pogoditi”, prisjeća se Burić.

“Mi smo tenkove zvali kornjače, kad izađe kornjača javi se na vezu i postoje ljudi koji su ih uništavali”, priča Krišto. Protiv nadmoćnog neprijatelja borilo se tek 2 i pol tisuće slabo naoružanih branitelja.

“Svaki je od nas htio za drugoga poginuti”, tvrdi Burić. Vukovar jednostavno nije htio pasti. Sajmište, Trpinjska cesta, Mitnica, Bogdanovci neprobojne su crte bojišnice.

Od početnih 27 tisuća vojnika JNA s paravojskom na kraju ima 82 tisuće ljudi i 600 tenkova. Tromjesečna opsada uzimala je danak i kod branitelja. “Voda nam je bila veći problem od hrane, vodovod označeni i stalno pod vatrom”, priča Krišto i dodaje: “nije bilo dana da mi nismo imali dva tri poginula i pet šest ranjenih.”

Sve je veći umor. Nestaje oružja i streljiva, novo ne stiže. Kraj je bio blizu. “Palo je i Milovo brdo, sad idemo na Dunav, dosta je bilo”, govorio je tada Veselin Šljivančanin, ratni zločinac.

Kreće masovno uništenje grada. Stotinjak branitelja i civila odlučuju se na neizvjestan korak – proboj iz grada. “Nemamo izbora, možemo ili skočiti u Dunav predaja ne dolazi u obzir ili idemo u proboj”, prepričava Burić.

Branitelji koji nisu otišli – prisiljeni su na predaju. Krišto je pad Vukovara dočekao u bolnici, završio u logoru u Sremskoj Mitrovici. “Da nije bilo Vukovaraca, pali bi i Vinkovci i sve. Vukovar je njih zaustavio”, tvrdi Burić. Bio je to kraj najveće i najkrvavije bitke Domovinskog rata.

Komentari