Dogodine je okrugla, deseta obljetnica, obitelji poginulih mogu se samo nadati pozitivnim pomacima, kako i dalje ne bi ispadalo da u jednoj od najvećih mirnodopskih tragedija u Hrvatskoj ama baš nitko nizašto nije kriv.
Jedini preživjeli vatrogasac kornatske tragedije Frane Lučić izjavio je prije pet godina kako vjeruje da je za nesreću kriva NATO-va bomba odbačena 1999. nakon napada na Srbiju. Tvrdi da su ozljede koje su zadobili, iste onima žrtava bombe CBU-87 u Afganistanu.
Mnogo je teorija, ali ni jedna potvrda…
Prva teorija se tiče eksplozije ostataka NATO-bombe, kakve su bombe s kazetnim punjenjem odbacivali NATO-ovi avioni nakon intervencije na Kosovu ’99.
Druga teorija govori o zapaljenju goriva iz helikoptera koje je iscurilo u trenutku kada se helikopter nalazio neposredno iznad vatrogasaca, to je teorija kojoj su najbliži i neki od članova obitelji poginulih.
Tu je i teorija da se dogodilo izgaranje nehomogene plinske smjese, zapravo eksplozija dima koji se razvio u požaru, pri čemu može doći do zagrijavanja i do 1800 stupnjeva, što bi objasnilo teške opekline.
Na kraju, službena verzija koja mnoge nije uvjerila glasi da se na Kornatu dogodio eruptivni požar, rijetka pojava kada se snažno ubrzava izgaranje vegetacije.
I oni koji su prvi stigli na otok u pomoć vatrogascima ni danas ne mogu objasniti što su zatekli. Evo što kaže GSS-ovac koji se prvi spustio iz helikoptera.
“Kad smo otvorili vrata helikoptera – to je procedura da se pogleda teren i što nas čeka – to je bila apokalipsa. Ništa nam nije bilo jasno, i nekako smo se nas dvojica uspjeli spustiti po tom jakom jugu, prvi sam se spustio ja, a onda me Stipe Božić pitao trebam li pomoć, naravno da sam rekao da trebam. Zapravo, to su bila izgorena tijela vatrogasaca, oni koji su još bili živi imali su 80-90 posto opeklina i nisu pookazivali nikakvu bol jer im je čak i epiderma od kože bila izgorena tako da nisu imali nikakav osjet. Sve kao da se događa u nekom filmu, bajci, noćnoj mori, snu”, izjavio je Mladen Mužinić iz HGSS stanice Split.
Ta je noćna mora i dalje u mnogo stvari nejasna. I dalje ne znamo:
Zašto je na teren poslana vojska i tko je točno izdao tu naredbu?
Nije jasno ni zašto su specijalci, njih čak dvije stotine, kontaminirali mjesto nesreće prije nego je očevid uopće započeo?
Zašto je helikopter kojim su se vatrogasci spustili na Kornat vještačen tek dva mjeseca nakon tragedije, a u međuvremenu je i popravljan?
Zašto je na otok umjesto četiri kruške s vodom, spuštena samo jedna, i to daleko od vatrogasaca?
Zašto su ozlijeđeni gotovo šest sati čekali evakuaciju?
Neki stručnjaci kažu da su barem dvojica mogli preživjeti da su na vrijeme prebačeni u bolnicu.
Mnogo je pitanja, nimalo jasnih odgovora, eto i devet godina kasnije.
Dogodine je okrugla, deseta obljetnica, obitelji poginulih mogu se samo nadati pozitivnim pomacima, kako i dalje ne bi ispadalo da u jednoj od najvećih mirnodopskih tragedija u Hrvatskoj ama baš nitko nizašto nije kriv.
Petar Panjkota
