(VIDEO) Hrvati po spermu odlaze u Češku jer Hrvatska već 16 godina nema banku sperme

(VIDEO) Hrvati po spermu odlaze u Češku jer Hrvatska već 16 godina nema banku sperme

- in Lifestyle
Foto: Ilustracija

Hrvatska već 16 godina nema banku sperme. Čak ni studentima nije privlačno dobiti 100 kuna za jednu čašicu

Spermu nitku ne želi donirati pa parovi na postupke potpomognute oplodnje moraju – u Češku.

“Trenutačno u Hrvatskoj nema nigdje banke sperme, ona nije konstituirana, ali može se napraviti, samo problem je u darivateljima. Nije stvar u ljudima koji žele donaciju, jer mnogi naši pacijenti odlaze u inozemstvo po oocite i spermije”, rekla nam je Nina gelo iz Zavoda za humanu reprodukciju Klinike za ženske bolesti i porode.

Iako se može, spermu za stotinjak kuna ne želi donirati nitko – jer po zakonu dijete s 18 godina ima pravo znati tko su mu roditelji. Anonimnih donatora bilo je do 2002 – uz naknadu troškova prijevoza.

Spermu muškarci mogu čuvati za sebe i to 5 godina na teret države.

“Što se tiče spolnih stanica: oocita i spermija dopušteno je prema Zakonu uništavanje, odnosno prestanak čuvanja i ako su pacijenti voljni možemo uz njihov pristanak ovjereni prestati čuvati ili u drugom slučaju nastaviti”, kaže nam Gelo.

Svoju je spermu zamrznuo i čuvao Boris Filipović. Prije sedam godina dobio je karcinom testisa, a sad će postati otac.

“Istog trena mi je palo na pamet čim sam ušao u dijagnostiku preko Petrove odmah su mi savjetovali spermiogram i pohranu i dalje je sve išlo normalnim tokom”, rekao nam je Filipović.

“Mi smo se nakon 6 godina nakon zamrzavanja odlučili za dijete i do tada nam nije palo na pamet gdje je to pohranjeno, kako to sve funkcionira, tek kad smo krenuli u cijeli postupak smo saznali preko imena i prezima i OIB-a regularnim putem gdje je pohranjeno i sve je bilo spremno”, rekla nam je njegova žena Željka Filipović.

Osmomjesečne blizanke Tija i Mija stigle su na svijet medicinski potpomognutom oplodnjom. I njihov tata je zamrznuo spermu.

“Moj suprug inače putuje. Često je na putu pa nismo znali kako ćemo uopće to uspjeti uklopiti je li on ovdje. Pa smo onda to odmrznuli i oplodili moje jajne stanice”, ispričala nam je Kristina Kovačević.

Od saznanja da ne mogu dobiti dijete prirodnim putem pa do potpomognute oplodnje prošlo je šest mjeseci.

“Imamo još dvije amplule čiste sperme i 4 oplođene jajne stanice. Nakon pet godina ćemo ih nazvati da to unište, jer više ne namjeravamo imati bebice”, kazala nam je Kovačević.

Godišnje u Petrovoj spermu pohrani 80 muškaraca, onkoloških pacijenata i dvostruko manje žena. A zbog toga što nitko ne želi donirati anonimno na godinu 20-ak parova za koje se zna – odlazi u inozemstvo.

“Puno jednostavnije bi bilo za RH, za HZZO da se uvede gamete u RH jer bi to bilo puno jednostavnije, i manje troškova i sve bi te postupke izvantjelesne oplodnje radili mi u zdravstvenim ustanovama”, rekao nam je Hrvoje Vračić, pročelnik Zavoda za humanu reprodukciju.

Ali ne radimo, zato se plaća drugim zemljama koje rade – po njihovoj tarifi.

Leona Šiljeg

Komentari