Tek jedan vrlo uski krug ljudi si može priuštiti 7 dana ljetovanja. To za dobar dio građana koji ipak žele ići na ljetovanje znači da pripreme počinju puno ranije.
To što su na ovim plažama odrasli više, očito, nema veze.
“Nekidan je moju prijateljicu komunalni redar ovdje potjerao i rekao da je ovo šetnica i da se tu ne smije kupati. A mi nemamo kamo poći”, ispričala je Duša Kljun iz Opatije.
A par koraka dalje jučer su i jednom 16-godišnjaku jasno rekli da za njega i njegov ručnik – nema mjesta.
“Vidimo i kako su ležaljke raspoređene da obeshrabre dolazak. Mi znamo da su to neki legalni načini za osvajanje prostora, ali imamo tu grote, imamo tu i praznih mjesta na betonu gdje je zakonski dopušteno staviti ručnik i kupati se”, ispričao je Robert Kurelić iz Akcije mladih Opatija.
Na taj su slučaj reagirali odmah, ali to da more postaje sve nedostupnije Hrvatima, to je sve jasnije.
“Ja sam možda iznad prosjeka po primanjima, ali to je skupo. Kada usporedim cijene ljetovanja u Turskoj, Grčkoj ili Španjolskoj, čak s prijevozom avionom, skupo je”, ispričala je jedna Hrvatica.
Matematika je jednostavna – kako, primjerice, netko iz Slavonije s plaćom manjom od 4000 kuna može na obiteljsko ljetovanje kad će – u najjeftinijoj varijanti u Dalmaciji apartman platiti minimalno 2100 kuna za tjedan dana, put tamo i natrag 1200, a tek onda treba razmišljati o hrani.
“Tek jedan vrlo uski krug ljudi si može priuštiti 7 dana ljetovanja. To za dobar dio građana koji ipak žele ići na ljetovanje znači da pripreme počinju puno ranije… Hranu, namirnice koje mogu stajati, krumpir se čak pripremi, povrće, sve što se može da se što manje troši na licu mjesta”, kazao je Krešimir Sever, Nezavisni hrvatski sindikati.
Skok cijena u sezoni najvidljiviji je u Dubrovniku, ali sada s već proširio obalom.
“Dubrovnik ne funkcionira kao Zagreb, on radi sezonski, 7,8 mjeseci godišnje a plaćaju račune 12 mjeseci godišnje”, ispričao je Ante Vlašić, predsjednik udruge ugostitelja.
Domaće su pokušali ‘ spasiti’ dvostrukim cijenama. Međutim, kažu, i to bude previše.
“Kroasan na popust je 7 i po kuna. Inače je 12,14. čak su napravili i karticu, super su! . Sedma i pol kuna, pa to je jedan euro!”, izjavio je Medi Ertec iz Dubrovnika.
Taj astronomski rast cijena zapravo je – reakcija.
“Na globalnoj je razini došlo do preslagivanja karata, pa su neke ključne mediteranske lokacije izgubile svoju snagu – Tunis, Maroko, Egipat, pa se ključna populacija koja je putovala tamo okreće drugim lokacijama i Hrvatskoj”, smatra Siniša Topalović, direktor konzultantske tvrke u turizmu.
Te su cijene europskim turistima i dalje manje nego primjerice u Italiji, međutim – iz Njemačke – na Jadran stižu ljudi s trostruko višim plaćama od naših.
“To dugoročno nije održivo, preporučljivo i iplativo. Međutim, u narednih 2 godine, kako se situacija na mediteranu pomalo stišava – možemo i dalje očekivati veću potražnju”, poručio je Topalović.
Smještaj koji primjerice u Rovinju ili u Dubrovniku možete naći od 600 kuna po noći do – 5000 može opstati samo ako su gosti zadovoljni uslugom.
“Skuplje je od većine mjesta na kojima smo bile, ali nekako se isplati”, izjavila je Hayley koja je došla iz Londona.
S ovakvim cijenama jedino rješenje su, tvrde stručnjaci – poticaj Hrvatima za odmor! To su Francuska i Španjolska davno uvele, a kod nas je CRO karticom ideja u povojima. Možda neće smanjiti cijene, ali lakše će si priuštiti kavu s pogledom.
Petra Mlačić
