Loše vrijeme do očaja je dovelo volonterku dubrovačkog azila za pse koja se sama brine o njima. I dok je jučer plakala od tuge, danas je potekla suza radosnica
Ono što se događa u Dubrovniku još jednom dokazuje da Hrvatska zna pomoći. Treba samo zatražiti. Loše vrijeme do očaja je dovelo volonterku dubrovačkog azila za pse koja se sama brine o njima. I dok je jučer plakala od tuge, danas je potekla suza radosnica.
Hladno je ljudima, a kako ne bi bilo i psima. Upravo zbog toga volonterka dubrovačkog azila za pse je u javnost poslala poziv u pomoć. Sama više ne može, ali srećom pomogli su građani.
“Mislim da čini čuda već godinama i pomoć treba njoj, pomoć treba životinja. Mislim da se naša humanost treba pokazati u svakom trenutku”, kaže Nikica Anić.
A da je nisu pokazali, volonterka koja već četiri godine živi sa psima u trošnom azilu, teško bi izdržala olujnu noć.
“Jučer i danas kad je snijeg najveći padao, kad je najteže bilo cijeli Dubrovnik je bio na nogama i toliko sam bila sretna što su se ljudi angažirali”, ispričala je Sandra Sambrailo, volonterka dubrovačkog azila za pse Žarkovica.
I dok iz cijele Hrvatske kreće pomoć, pred vratima azila već su osvanule najpotrebnije stvari.
“Pa donijeli smo uglavnom deke, neke prekrivače, krpature za životinje jer smo vidjeli apel za pomoć životinjama i žao mi je samo što to nismo mogli sinoć sve to donijeti i za pomoć”, izjavila je Slavica Gavranić.
Razlog da se uključi u ovu akciju, zapravo je vrlo jednostavan.
“Pa evo zato što volim životinje, želim im pomoći koliko god mogu”, rekla je Karmela Gavranić.
A ovi psi ni ne traže ništa više osim dobre volje ljudi i sigurnog mjesta za život.
Matija Mlinarić
