(VIDEO) NEVJEROJATNO: Četiri sestrične iz Šmrike ostale bez zemlje i još moraju platiti državi!

(VIDEO) NEVJEROJATNO: Četiri sestrične iz Šmrike ostale bez zemlje i još moraju platiti državi!

- in Izdvojeno, RIJEKA I REGIJA

“Poklonile smo im zemlju i još smo im platile, kako smo dobre!”, govore četiri sestrične iz Šmirike pored Kraljevice.

 

Više u VIDEOPRILOGU IZNAD!

Država im uzela zemlju. Zakasnile s tužbom, a sad još moraju platiti i velike sudske troškove

Kada se gradio Krčki most država im je zauzela sedam tisuća četvornih metara zemlje.

Iako se i dan danas taj isti taj posjed u knjigama vodi kao njihov, pristup na njega im je zabranjen.

Naknadu za otetu zemlju četiri umirovljenice nikada nisu dobile a sudsku borbu s državom su izgubile.

I tu njihova muka ne prestaje jer, da stvar bude bizarnija, još su na kraju morale platiti i sudske troškove.

Junakinje ove priče su četiri sestrične iz Šmrike pored Kraljevice. Viša medicinska sestra, heroj borbe s karcinomom. Dvije ekonomistice koje su u mirovinu otišle s punim stažem i praznih džepova. Udovica koja je, kad je propalo poduzeće u kojoj je radila, morala na burzu.

“E, imaš dela, ali to je kod divno u ovoj zemlji da imaš dela, ali nemaš plaće”, kaže Miljenka Klarić. Ukratko, naš hrvatski prosjek. Postupak kojim su tražile povrat oduzete nekretnine ušao je u zastaru.

“Sudovalo se i mi smo izgubile”

“Sudovalo se se i sudovalo se … i mi smo izgubile”, govori Radojka Ahel.

Zajedno imaju tek nešto više od 12 tisuća kuna mirovine mjesečno. Nedavno su, nakon maratonskog suđenja kojim su tražile od HAC-a naknadu za zemlju u njihovom vlasništvu primile pošiljku s neugodnim sadržajem.

“HAC nam je poslao, nakon svega što 30 godina koriste naše, oni su nam lijepo poslali: “Da ukoliko od 15 dana ne uplatite, pokrenut ćemo izravne naplate… bez bilo kakvog daljnjeg upozorenja dodatno povećati vaše dugovanje HAC d.o.o.“, objašnjava Radojka Ahel.

Na upit da li su platili, odgovaraju sljedeće: “Da, da sve smo platiti i digli kredit da bio mogli platiti”, kaže Radojka Ahel.

“Ja sam morala dići kredit, imam 2700 kn penzije i dvije godine otplaćujem taj kredit s tim da mi je rata 450 kn. I ogorčena sam jer plaćam krađu moje imovine. I to smo morale u roku od 15 dana”, kaže Miljenka Klarić.

“Ja nisam čak htjela ni poštom i šta sam išla zapalila sam auto, jedan stari Megan i došlo do njih u Rijeku, popela se i zatražila da mi ovjere svojim pečatom”, kaže Đurđica Krajc.

Pečat je udarila ova država tvrdeći da su još u bivšoj mogle pokrenuti postupak. Njihovo pravo je zastarjelo, nisu mogle dobiti u tom sporu.

“To je dugogodišnja praksa Vrhovnog Suda pogotovo kad se radi o javnim cestama, pogotovu o infrastrukturi. Vrhovni sud zauzeo stav, ja se osobno s tom praksom ne slažem, ne mislim da može doći do zastare”, kaže profesor Frane Staničić s Pravnog fakulteta.

Krčki most se otvorio u srpnju 1980. godine. Nova je građevina nazvana Titov most, po jugoslavenskom predsjedniku koji je umro par mjeseci ranije. Bio je čudo građevine i jedan od najvažnijih građevinskih projekta tog vremena. Troškovi izgradnje davno su se isplatiti.

Radojka, Miljenka, Marijana i Đurđica u minusu su na svaki način: oduzeto im je zemljište, izgubile su sud, i još moraju platiti sudske troškove. Vode nas na sporni teren. Sedam tisuća kvadrata još je, piše u katastru, u njihovom vlasništvu.

“A kad idemo preko mosta, moramo platiti mostarinu”, kažu.

“A zašto nismo dioničari?”, dobro je pitanje. Trebale bi biti.

Veličanstven kao i prije 38 godina kad je podignut, Krčki most prekorači malim lukom Burni kanal – morski tjesnac između Krka i otočića Sveti Marko. A velikim lukom premosti 390 metara Tihog kanala do kopna.

Na ovom dijelu hrvatskog kopna zemljište je naših sugovornica. Sličnih slučajeva, malo je reći, ima – more. Na jednoj su strani, kao u ovom slučaju vlasnici zemljišta, s druge veliki sustavi. A utakmica nije ravnopravna.

“Korisnik izvlaštenja je ili država, ili jedinice lokalne samouprave, ili veliki sustavi koji sami po sebi imaju veća pravna znanja ili veće mogućnosti ili moć s druge strane postupka. Vlasnik nekretnine u postupku ne sudjeluje sve dok sve bitno u tom postupku ne bude određeno bez njega”, kaže profesor dr. Frane Staničić sa Pravnog fakulteta.

“Vratili smo se na postavke Ustava SR Jugoslavije”

Tu se stotine tone armiranog betona učvrstile temelje elegantnog luka. Po vlastovnici ta je čestica definirana kao pašnjak i ima sedam gospodarskih zgrada. Zgrade su upisane u knjige, ali uporabne i građevne dozvole nisu priložene. U nekim zgradama su sada radnici tvrtke koja radi pripremu sanacije mosta. Sestrične iz Šmrike – dalje ne smiju.

Zagrebačka odvjetnica Radmila Bonifačić desetljećima se bori na strani građana u postupcima izvlaštenja. I za novi Zakon o izvlaštenju izglasan prije tri godine nema lijepih riječi.

“Ja bih rekla da što imamo zakon o izvlaštenju da je najgora verzija ono što vidim. Naime, mi smo se sada vratili na postavke Ustava SR Jugoslavije iz 1974.”, govori Radmila Bonifačić.

Profesor Staničić misli da se promjenama zakona ne može postići puno.

“U ovoj državi postoji nešto što ja nazivam pretjerani normativni optimizam, a to je svijest zakondovaca da će sve riješiti novim zakonom, vi na kraju priče imate službenu osobu koja vodi upravni postupak. Ako prije nije vodila, ako prije nisu postupali po rokovima, iluzorno je da će sad najednom raditi u roku i efikasno, sve na kraju svede na konkretne ljude, zakon može biti savršen pa ga se može provoditi kriminalno, a može biti i kriminalan ali ga se može dobro primijetiti ako znate kako”, kaže profesor dr. Frane Staničić.

Više od trideset posto cesta u Hrvatskoj nije upisano u zemljišne knjige

Korisnik zemljišta naših sugovornica nije samo HAC s kojim su se tužile pa izgubile. Nekretnina je dana na upravljanje Autocesti Rijeka Zagreb. Kroz lukove mosta prolaze cijevi naftovoda, telekomunikacijski kablovi, cijevi kroz koje teče pitka voda za otok, dalekovodi elektro-kablova. I prema nekim procjenama godišnje preko mosta prođe dva milijuna vozila. Prosječna mostarina je 40-tak kuna.

Kada se prije nekoliko godina u Milanovićevoj Vladi pojavila ideja o monetizaciji autocesta doznali smo da više od trideset posto cesta u Hrvatskoj nije upisano u zemljišne knjige. Pa se i dalje u gruntovnici kao vlasnici vode privatne osobe koje odavno nisu vlasnici nekretnina.

“Sve velike infrastrukturne postupke, njima je jednostavnije da prebace sve na državu, često se to preskače ili se pokuša formalno, zakon vas obvezuje nije zakon propisao ponudite 10 kn vi ste ponudu dali, ma nemojte”, kaže profesor dr. Frane Staničić sa Pravnog fakulteta.

Problem s neupisanim prometnicama seže još iz Jugoslavije. Mnoga su zemljišta vlasnicima eksproprirana prije devedesetih, a taj problem nije ni danas riješen.

Na upit Potrage iz tvrtke Autocesta Rijeka-Zagreb odgovorili su nam kako upis vlasništva uglavnom nije proveden na starim dionicama autoceste koje su izgrađene i izvlaštene prije preuzimanja u koncesijsko područje. Nabrajaju dio dionice Zagreb-Karlovac, a dionice Delnice-Vrata, Oštrovica-Kikovica, Kikovica-Orehovica te cijela obilaznica grada Rijeke.

“Bilo bi dobro da korisnici izvlaštenja sklapaju ugovore o kupoprodaji primjenjujući tržišnu cijenu jer bi izbjegli postupke izvlaštenje koji su dugotrajni i često ekscesni”, kaže Radmila Bonifačić, odvjetnica.

HAC nam je, pak, odgovorio kako su zemljišne knjige upisale čak 91 posto ukupne dužine autocesta. Za preostalih 9 posto ukupne dužine autocesta, u 27 katastarskih općina, uknjižba je u tijeku i, kažu u HAC-u, ovisi isključivo o brzini rješavanja predmeta u nadležnim sudovima.

“Vi bi trebali ići u postupak samo ako imate nerazumnog koji ne želi i ne želi pod onda idete u invazivni postupaka zadirete u temeljno pravo, a to je pravo vlasništva”, kaže profesor dr. Frane Staničić sa Pravnog fakulteta.

“Bilo bi dobro da se rješavaju stvari kroz kupoprodaju, nagodbu, a ne uvijek kroz presiju, oni su uvijek napada na vlasništvo izvlaštenika”, govori Radmila Bonifačić, odvjetnica.

Ročište na državni blagdan

“20 godina smo bile mirne, nikada nismo bile, plaćale sudske troškove, inspekcije, sve plaćale i čekale pravdu”, kaže Radojka Ahel iz Šmrike.

“A znate kad su napravili ročište? Na državni blagdan!”, kaže Đurđica Krajc iz Šmrike.

“Kako Mladen Delić kaže : ljudi je li to moguće. Da oni samo tako mogu oduzeti. Imaju za avione i spale na autoceste”, kaže Radojka Ahel.

200 godina je bilo zemljište u njihovoj obitelji. Iza njih je 20 godina sudovanja. Za svojih sedam tisuća kvadrata zemljišta očekivale su da će, prema procjeni vještaka dobiti oko 180 tisuća kuna svaka. Na kraju su ostali samo troškovi.
Silvana Menđušić

Komentari