Na novom albumu svoj su sofisticirani, produkcijski raskošni electro-pop na tragu Depeche Modea, Urbana ili Japana povremeno prebacili i na plesni podij, gitaru izgurali u prvi plan ili se, kao u Porinom nagrađenom duetu s Josipom Lisac, s više nego zadovoljavajućim rezultatima okušali u hermetičnom trip-hopu
Riječka art-pop skupina Quasarr jedan je od onih bendova na čijem bismo primjeru u priličnoj mjeri mogli definirati sklonosti i obrasce ponašanja hrvatske publike.
Ista ta publika propusnicu za “mainstream”, odnosno fazu karijere u kojoj glazbenici od glazbe uspiju nešto i zaraditi, u prosjeku dodjeljuje nakon dva ili tri hita koji potom sa sobom povuku i ostale, dotad manje poznate pjesme s repertoara.
Quasarr su karijeru započeli prekrasnom “Ti” čijem su se hitoidnom potencijalu na kasnijim albumima rijetko približavali.
To ni u kom slučaju ne znači da su ti albumi loši, već naprotiv – svako od njihovih izdanja zauzet će mjesto među najboljima u toj godini, što potvrđuju i “Sjene”, možda i najkompletnija zbirka pjesama dosadašnje im karijere.
Na njima su svoj sofisticirani, produkcijski raskošni electro-pop na tragu Depeche Modea, Urbana ili Japana povremeno prebacili i na plesni podij (“Prije tebe”), gitaru izgurali u prvi plan (naslovna pjesma) ili se, kao u Porinom nagrađenom duetu s Josipom Lisac (“Ljubav”), s više nego zadovoljavajućim rezultatima okušali u hermetičnom trip-hopu.
Nisu, ipak, u pitanju neke revolucionarne novine ili promjene pa se stvari vraćaju “na staro” čim začujete ekspresivni vokal Borisa Štoka.
Najjači trenutak ovdje svakako je “Indigo”, ogledni primjer suživota popa i arta, a u
“gornji dom” albuma svakako spada i intrigantan odjavni instrumental “Aurora Borealis”.
“Tvoje riječi” i “Znam” pomalo ostavljaju dojam odrađivanja, točnije rađenja po nekakvoj špranci, no to su ujedno i jedini “filleri“ treće diskografske avanture Quasarra.
Ocjena: 8/10
Vedran Harča (Vijesti.hr)
